Nekad i ja sanjam...
16.09.2006., subota
Sad kad se pitamo
|
Ovako nikad nije zamišljeno da bude. Udarajuće srce nam govori o ritmu života i neprekidnoj borbi. Biti živ, preživjeti, spasiti se...urla luđački dok me ganjaju duboki zvukovi odozgo. Prvo sam mislio da je to san, ili blokada realiteta. No te oči, prodorne i pod plamenom uključile su praiskonski poriv. Strah. Bježi... Iako je tek pala noć, znao sam da se ne trebam motati sam oko parka na drugom kraju grada. Sve je puno kretena kojima je jedina zabava tebi uzeti sreću. Zašto se baš ovdje htjela naći, pomalo čudno da cure inzistiraju na tamni i zabačenim mjestima. Zapalim jednu... Imam osjećaj da me netko gleda i psujem stvoritelja što mi nije dao oči na leđima. Okrenem glavu takvom brzinom da mi se zavrtilo i skoro sam tresnuo s klupe. Ništa samo vjetar ili jež...Znaju oni trčkarati ovuda. Pa gdje je ona, jebem joj sve po spisku. Vraćajući glavu pogledi nam se susretnu, osjetim led u stomaku. Pa gdje si dosad, pitanje izazove samo blagi osmjeh s njene strane. Te oči, strašno prodorne oči. Ciljaju ravno kroz mene i izlaze na potiljak. Budi miran, jer mi se sviđaš, prve riječi iz male. Gutam slinu i cigareta mi ispada iz ruke. Jebeš ovo, odlazim ja. Okrećem se u nakani da odem, ali stisak ruke. Zglob mi blago pucketa pod čeličnim stiskom tog sitnog stvorenja. Vriska i trzaj ruke i slobodan sam.... Bježi, ne okreći se, ne gledaj iza, ona nije tamo. Pretračao sam cijeli park u rekordnom vremenu, poput utopljenika kad bježi od morskih pasa. I od silnog adrenalina nisam primjetio rub klupice. BAM.... Slomljena, jebena noga je slomljena. A ona kuja samo što nije tu. Riječi odzvanjaju mrakom kao struganje noktima po ploči, kuja je ovdje. I znam da mi je pozlilo, i znam da je curilo, i sve je bilo hladno. Oči, te jebene oči. To je zadnje čega se sjećam....I onda tama.  |
14.09.2006., četvrtak
Ovo je početak
|
Nekad smo bili nevini, Doticali smo oblake, Vrhovima prstiju. Nježnih pogleda i kratkih osmijeha, Lomili smo zrak, Besmisleno se utrkujući. Kako nas je samo volio, Takvu ljubav mnogi mogu samo sanjati, On, samo On može tako beskompromisno voljeti.... Tog dana padala je kiša, Skrivali smo se nad oblacima, Smijali i ljubili. Nešto mi se u srce zabilo, Malena ledena iglica, Jer On više nije gledao. Nije ni volio, ni mrzio, Nije Mu bilo stalo više, Imao je novu igračku. Ta kreatura bez snage, Bez leta i moći vjekova, Uzela je ljubav Njegovu. Tako je sve počelo....  |
